Župna crkva

ŽUPNA CRKVA SV. MARTINA BISKUPA –  SVETI MARTIN NA MURI

IMG_0138

Župna crkva sv. Martina biskupa je jednobrodna, barokizirana gotička građevina, s dvije velike bočne kapele prigrađene lađi, vitkim zvonikom uz zapadno pročelje i sakristijom uz sjevernu stranu gotičkoga svetišta. Tijekom srednjeg vijeka, kao i danas, naziv naselja istovjetan je titularu crkve, dok se samo povremeno navodi kao Pomorje ili Komory.
Razvija se na mjestu rimskog naselja, a ranosrednjovjekovni grobovi upućuju na kontinuitet naseljenosti od antike do danas. Sama lokacija relativno je slabo istražena, te će tek buduća arheološka istraživanja dati jasniju sliku o veličini i karakteru rimskog, ali i srednjovjekovnog naselja. Brojni autori još od 18. st. upravo ovamo ubiciraju rimski Halicanum, ali u to ne možemo biti sigurni, jer je do danas djelomično istražen samo gospodarski dio rimskog naselja. O ranosrednjovjekovnom naselju svjedoče nam samo tri istražena groba u neposrednoj blizini crkve sv. Martina biskupa, od kojih su u jednom pronađene s-karičice, koje su datirane u 11. st.1 Karakter kasnosrednjovjekovnog naselja također nije poznat, ali nam se iz toga vremena očuvala današnja župna crkva sv. Martina biskupa.

IMG_0009

Na području Međimurja ustaljeni tip crkava u razdoblju gotike čine jednobrodne građevine s nešto užim svetištem od lađe, koje, u pravilu, završava poligonalno, a crkva u Svetom Martinu na Muri u potpunosti se uklapa u taj tip.
Tijekom stoljeća crkva je bila više puta pregrađivana i dograđivana, ali je u osnovi očuvala svoju kasnosrednjovjekovnu jezgru, koja je najčitljivija u samome svetištu, na kojemu je provedeno najmanje intervencija. Lađa je u baroku probijena s južne i sjeverne strane, te joj se prigrađuju kapele, čime crkva dobiva tlocrt križa.

tlocrt crkve

Ovim zahvatom lađa postaje prostranija, za razliku od relativno skučene srednjovjekovne lađe. Zvonik na zapadnoj strani nije moguće preciznije datirati, ali njegovi kontrafori i sakristija novijeg su datuma.
Najstariji očuvani prikaz crkve sv. Martina biskupa u Svetom Martinu na Muri nalazi se na bakrorezu C. Ferstlera koji prikazuje vedutu naselja, a datiran je u drugu polovinu 18. st. Crkva je prikazana s južne strane, a s obzirom na to da već ima prigrađenu južnu kapelu i zvonik poduprt kontraforima, može se reći da je već poprimila svoju današnju formu.
Vizitator 1660. g. navodi da se crkva nalazi u Pomorju, te da je zidana, ali blizu tornja već ruševna, svetište ima zidani svod, dok je nad ostalim dijelom crkve ruševan drveni strop, krov na sjevernoj strani propušta kišu, a navodi i dobar toranj u kojem vise 2 zvona.
U zapisniku kanonske vizitacije iz 1688. g. za tu je crkvu navedeno da poput crkve i sakristije ima zidan i toranj, da je pokrivena hrastovim daščicama, potaracana opekom, te da uz glavni oltar sv. Martina ima i bočni oltar posvećen Blaženoj Djevici Mariji, a da se oko crkve nalazi slabo ograđeno groblje. Vizitator kanonik grof Nadaždi posjetio je tu crkvu 1693. g., kada je zapisao da ima drvenu propovjedaonicu na sjevernoj strani, drveni kor nad glavnim vratima sa zapadne strane, a osvrnuo se i na to da je župnik u crkvi prije nekoliko godina učinio skladište cigle i da uopće ne mari za čistoću crkve.
Vizitator Leskovar posjetio je ovu crkvu 1698. g., te izvješćuje da ima pukotina, osobito u svetištu, jednu grobnicu pod korom i drugu u svetištu, drveni strop obojen zelenom i crvenom bojom nad lađom, zvonik i malen toranj, veliki drveni križ uz kojeg su kipovi Žalosne Majke Božje i sv. Ivana Evanđelista na ulazu u svetište, da se u unutrašnjosti priređuje i treći oltar nad kojim je slika sv. Antuna Padovanskog, a da crkva nije posvećena nakon što je neko vrijeme služila protestantima.
Kanonska vizitacija iz 1720. g. donosi da je zvonik poduprt kontraforima tek 1718. g., a o njegovoj nadogradnji govori vizitacija iz 1784. g.
Vizitator Vuk Kukuljević posjetio je ovu crkvu 1747. g., kada navodi da je crkva posvećena i da ima tri oltara.
Kanonska vizitacija iz 1768. g. navodi da je staroj lađi 1767. g. prilagođena južna kapela Marije Celske, te da je tada podignuto i zidano pjevalište na dvije kolumne.

IMG_0054

 U kanonskoj vizitaciji iz 1784. g. navodi se da je sjeverna kapela
Srca Isusova podignuta 1783.g.

IMG_0052

Nova sakristija, povrh koje je oratorij, podignuta je 1777. g.
Vizitator Stjepan Kološvari posjetio je tu crkvu 1793. g., te navodi da je dosta prostrana, pokrivena crijepom, ima tri zvona u tornju, drveni i dobro obojeni oltar u svetištu, posve nove i lijepo izrađene bočne oltare (Imena Isusova i Blažene Djevice Marije) u lađi, a da se u grobnicu pred velikim oltarom više nitko ne pokapa.
U vizitaciji 1779. g. spominje se da je u lađi još uvijek tabulat, ali je ona nedugo nakon toga morala biti presvođena. Podatke o zahvatima na toj crkvi nakon 1937. g. dobivamo iz novije Spomenice župe. Mnogo više podataka o crkvi i zahvatima provedenima na njoj sadržavala je starija Spomenica župe, koju je 1953. g. još listala A. Horvat, a kojoj se gubi svaki trag 1960-ih godina. Zanimljivo je što je A. Horvat tada u njoj čitala opise niza bolesti i čudesa Marije Celske tijekom 18. st., napisane kajkavskim jezikom.
Današnja župna crkva sv. Martina Biskupa u Svetom Martinu na Muri kasnosrednjovjekovna je građevina, koja pripada tipu jednobrodnih crkava s pravokutnom lađom i poligonalno završenim svetištem, koje je nešto uže od lađe. Takav tip tlocrta karakterističan je za Međimurje, ali i za šire okruženje, kao npr. za sjeverozapadnu Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku i Austriju, pogotovo u 15. st., kada je ovo ustaljeni tip arhitekture ladanjskih župnih crkava u tim krajevima.
Nije sigurno kada nastaje zvonik uz zapadno pročelje, ali u barokizaciji joj je prigrađena po jedna bočna kapela s južne i sjeverne strane crkvene lađe, te sakristija uz sjevernu stranu gotičkoga svetišta. Sama je građevina skromna po dimenzijama i osnovi, ali je bogato dekorirani detalji arhitektonske plastike u unutrašnjosti svetišta donekle izdvajaju od ove jednostavne arhitekture, te je stavljaju u okvir srednjoeuropskih oblika. Orijentirana je u pravcu istok – zapad, a njezina duljina mjerena izvana, zajedno sa zvonikom, iznosi 27,5 m, dok joj je širina zajedno s bočnim kapelama 28,5 m.

slika crkve 1954crjva 2010

IMG_0010

Najvrjedniji i najcjelovitije očuvani dio crkve upravo je gotičko svetište koje je tijekom stoljeća doživjelo najmanje intervencija. Ono je izduženo, te čini varijantu tzv. dugog kora, koji postaje uobičajen na župnim crkvama tijekom 15. st., a unutrašnje su mu dimenzije 9,00 x 5,80 m.

gotički svod

Osnova je jednobrodni pravokutnik podijeljen u tri polja koji završava poligonalnim zaključkom svetišta (pet strana osmerokuta). Svetište u unutrašnjosti ima kasnogotički mrežasti svod koji zaključuju tri zaglavna kamena a nosi ga 10 konzola od kojih je na jednoj uklesana 1468. godina, što daje sigurnu dataciju izgradnje svoda.

zaglavni kamenigrbovi na svodu

Idući od istoka prema zapadu, imamo redom ovo zaglavno kamenje.
Prvi zaglavni kamen ima na sebi Kristovu glavu, drugi ima štit s malteškim križem koji je postavljen na kovrčavo lišće, treći ima štit postavljen na identično lišće, a na štitu se nalazi znak koji je prepoznat kao klesarski.
Crkveno svetište i lađa odvojeni su gotičkim trijumfalnim lukom koji je u odnosu na svod svetišta dosta niži. Luk je šiljat i profiliran, a počiva na peterostranim pilastrima s kojima se spaja bez kapitelne zone.

U unutrašnjosti svetišta, na strani evanđelja, očuvala se gotička kustodija, odnosno svetohranište u formi dekorirane zidne niše, koja stoji na profiliranoj konzoli, a flankiraju je po dvije elegantne fijalice sa svake strane, dok se iznad drvenih vratašca nalazi križ iz čijeg se donjeg dijela račvaju dva kraka u obliku rašlji.

svetohranistesvetohraniste skica

Ovakav se križ nalazi i na trećem zaglavnom kamenu, samo što tamo ima još na donjem dijelu dodane dvije trake u obliku slova V, čineći tako četvorinu iznad koje je križ. Od gotičkih detalja u unutrašnjosti svetišta očuvala nam se i sedilija natkrivena segmentnim lukom koji nadvisuje šiljati, odnosno sedlasti luk, a između njih je uklesana 1467. godina.

godina

Od recentnijih zahvata u svetištu treba se osvrnuti na povišenje njegova istočnog dijela između ulaza u sakristiju i drvenoga glavnog oltara, koje je izvedeno tijekom 2002. godine. Iste su godine u svetište postavljeni nova mramorna oltarna menza, amobn (stalak za čitanje) i krstionica.

IMG_0047

Lađa i bočne kapele

Pravokutna lađa, unutarnjih dimenzija 10,20 x 6,25 m, relativno je skučena, a prigradnjom poprilično velikih bočnih kapela s polukružnim završecima (sl. 3) crkva je proširena i dobro osvijetljena velikim prozorima. Južna kapela unutarnjih je dimenzija 6,62 x 9,04, a sjeverna 6,70 x 9,17 m. Lađa je dugo imala tabulat, čiji se tragovi još uvijek vide na tavanu crkve, a svodove dobiva relativno kasno, otprilike nakon 1779. g. Ona je tada svođena češkim kapama, kojima su dvije kalote poprečno razvučene, dok je srednja veća i pravilnija, a sve počivaju na polukružnim pojasnim lukovima i konzolama. Zidovi lađe imali su današnju visinu već u vrijeme kada se gradi južna kapela, a ona je bila dostatna za nove svodove. Pri njihovoj izgradnji probijen je novi ulaz iz zvonika na tavan crkve, jer je pristup tavanu bio onemogućen, pa je donja kota novog ulaza viša za oko 1 m. Zanimljiva je i niša na zapadnom zidu lađe, na spoju s južnim zidom, koja se nalazi u visini pjevališta (oko 3 m od kote poda). Ona je svojim položajem nelogična, te možda može biti zazidani prozor, ali je vjerojatnije da čini ostatak ulaza na starije, drveno pjevalište koje se spominje u vizitacijama.
Od ranijih zahvata u lađi potrebno je spomenuti otvaranje trijumfalnog luka od strane lađe 1955. g. jer je on s te strane bio zatvoren opekom i žbukom u baroknoj pregradnji.

obnova 1954

Pri uklanjanju konkavne prigradnje na južnoj strani uz trijumfalni luk, u lađi je otkriven gotički prozor s kamenim doprozornicima, te je odlučeno da on ostane vidljiv samo s unutarnje strane kao niša. Dio građe koja je ispunjavala prozorsku nišu sastojao se od vrlo dobro očuvanih gotičkih profiliranih kamenih fragmenata. Nije se očuvala nikakva dokumentacija o tim fragmentima, a nije ni poznato gdje su deponirani. Iste se godine krenulo i sa sanacijom svoda uz trijumfalni luk, koji je 1950-ih godina bio u lošem stanju. Tadašnji Konzervatorski zavod iz Zagreba izradio je 1955. g. elaborat sa statičkim proračunom za njegovo osiguranje armiranobetonskom konstrukcijom. Međutim, odlučeno je da se on ipak u potpunosti sruši, te da se izvede svod samo od opeke. Tada se pokazalo da zid iznad trijumfalnog luka ima velike pukotine, te da je srednji dio izbočen prema lađi za oko 20 cm. Zatvaranje trijumfalnog luka u razdoblju baroka i korigiranje tlocrta izvedeno je iz potrebe, odnosno zbog statičkih razloga, jer je svod nad svetištem pritiskao na gornju plohu iznad luka, zbog čega su nastale deformacije. Zato je odlučeno da se svod ipak izvede po nacrtima, kako bi se spriječilo eventualno urušenje. Izvedeni su armiranobetonski nosač i razupore, koji su stvorili protutežu djelovanju svoda nad svetištem, na plohu iznad luka.

Zvonik
Današnji je zvonik relativno visok i elegantan, a koliko se može vidjeti, građen je u potpunosti od opeke. Nalazi se na zapadnoj strani, a ispod njega je glavni ulaz u crkvu. Iz kanonskih vizitacija doznajemo da je crkva imala zvonik u 17. st., ali ranije spomenuti otisak krovišta najvjerojatnije pomiče vrijeme njegova nastanka i ranije, no to će nam trebati potvrditi tek buduća istraživanja.

IMG_0134

Danas se u zvoniku nalaze tri zvona, od kojih je najstarije i najveće lijevano u Varaždinu 1845. g., a preostala dva u Mariboru 1922. i 1924. g. Ona su posvećena sv. Martinu Biskupu, sv. Augustinu i sv. Antunu. Zvona su elektrificirana 1990. g., a najvjerojatnije je tada izvedena i čelična konstrukcija koja ih nosi, te novo stubište u zvoniku. Tijekom 2008. g. montirani su novi jarmovi i klatna, a zvona su zaokrenuta. Naime, zbog ranijega, nestručnog montiranja zvona su udarala u zidove zvonika, te je ovim zahvatom to spriječeno. Prvi sat postavljen je na crkveni zvonik relativno kasno, tek 1939. g., a satne ploče izmijenjene su 2008. g. i od tada je sat ponovno u funkciji na novom sistemu.

Sakristija
Sakristija se nalazi sjeverno uz svetište i djelomično lađu, a spominje se u vizitaciji u 17. st., ali je ona tada bila nešto manjih dimenzija i niža, dok današnja sakristija, iznad koje je oratorij, nastaje 1777. g. Ta se promjena danas jasno može vidjeti pod krovištem sakristije, gdje su očuvani stara žbuka i barokni vijenac, koji su nekada stajali na vanjskoj fasadi, a tek povišenjem sakristije zatvoreni su ispod njezina krovišta.

Oslik unutrašnjosti
Unutrašnjost crkve danas je obojena u bijelu i svijelto sivu boju, a polja mrežastoga svoda u svetištu između rebara imaju naslikane zlatne zvijezde.

IMG_0017IMG_0046

Prema dostupnim podacima, znamo da je crkvena unutrašnjost bila obnavljana u više navrata, i to 1950-ih godina, nakon toga 1970./71. g.56 i 2002. g., a konzervatorsko-restauratorska istraživanja provedena su 1950-ih godina i 2011. godine. Pregled građevine obavila je ekipa tadašnjega Konzervatorskog zavoda iz Zagreba 1952. g., a 2011. g. bila su istraživanja pod vodstvom arhitekta Tibora Horvata i Konzervatoskog zavoda iz Varaždina. Tada je napravljen i projekt drenaže, uređenja okoliša i obnove fasade na župnj crkvi.

Krovište
Crkveno je krovište u dobrom stanju, a u potpunosti je pokriveno biber crijepom 2003. godine Ne pokazuje nikakve deformacije ni propuštanja, a njegova temeljita sanacija izvedena je prije nekoliko godina. I prije je u više navrata mijenjano i popravljano, pa tako znamo da je npr. 1938. g. ono u potpunosti izmijenjeno. Današnje je krovište izvedeno tako da svi dijelovi crkve (svetište, lađa, bočne kapele) imaju dvostrešno krovište iste visine, a jedino je na sakristiji ono jednostrešno. Konstrukcija krovišta je dvostrešnog, tlocrtnog pravilnog križnog oblika, koja nad svetištem završava poligonalno, a nad bočnim kapelama polukružno i u cijelosti se oslanja na vanjske nosive zidove građevine. Crijep i dotrajale letve na krovištu izmijenjeni su tijekom 2003. g.

Portali
Svi kameni portali na ovoj crkvi nastaju u baroknom periodu. Portali na zapadnim zidovima bočnih kapela, zapadnome pročelju ispod zvonika, južnom zidu svetišta i istočnom zidu sakristije jednostavno su oblikovani, a samo je onaj koji se nalazi na spoju svetišta i sakristije u unutrašnjosti nešto bogatiji u svojoj izvedbi. Portal na glavnom ulazu danas stoji svojom prednjom stranom okrenut prema unutrašnjosti crkve, a najvjerojatnije izvorno nije bio ovako uzidan. Na svim ulazima u crkvu portali su obnovljeni 2013. – 2015. godine.

Prozori
Crkva ima više prozora, ali posebnu vrijednost imaju vitraji.
Prozori na svetištu šiljasto su zaključeni i postavljeni su u jednome horizontalnom pojasu uz napomenu da je sjeverna stijena u potpunosti zatvorena, a prozori su na poligonalnom zaključku svetišta, i to na prvom i trećem polju, te dva na južnoj stijeni svetišta.

  1. godine svi vitraji u svetištu su obnovljeni i sa vanjske i unutranje strane očišćena je žbuka i sada dolaze do izražaja kameni doprozornici. Ostala tri vitraja su obnovljena 2014. godine

IMG_0017Pjevalište – kor
U 17. st. crkva je imala drveni kor, koji je tek 1767. g. zamijenjen zidanim pjevalištem koje se oslanjalo na dva okrugla kamena stupa. To pjevalište na zapadnoj strani lađe bilo je u lošemu stanju još 1950-ih godina, kada su dva stupa na kojima je stajalo bila toliko nagnuta da je postojala opasnost od urušavanja čitavoga pjevališta.
Jedan od lošijih zahvata, o kojem ne nalazimo podatke o vremenu izvedbe, jest izgradnja novog, armiranobetonskog pjevališta, koje dimenzijama i oblikovno nije bilo prilagođeno objektu. Bilo je postavljeno na četiri metalne cijevi, koje su imitirale stupove, a svojim je volumenom ušlo duboko u lađu, gotovo do sredine baroknih bočnih kapela. Nije imalo pristup iz unutrašnjosti lađe, nego je izvedeno stubište s vanjske strane uz glavno pročelje. To je pjevalište i u unutrašnjosti i na vanjskoj strani narušilo sklad građevine, te je 2001. g. određeno da se ono u potpunosti ukloni, zajedno s vanjskim stubištem. Kako je o starom zidanom pjevalištu izgrađenom 1767. g. postojala vjerodostojna dokumentacija, odnosno arhitektonska snimka postojećega stanja i fotodokumentacija, pjevalište je izvedeno kao faksimil ranije uklonjenog, baroknog, koje je imalo pristup iz unutrašnjosti.

Grobnice
U kanonskim se vizitacijama spominje groblje oko crkve, ali se navode i grobnice u njezinoj unutrašnjosti, i to jedna u svetištu, a druga ispod kora. Točna pozicija ove ispod kora, odnosno pjevališta utvrđena je 2001. g. pri uklanjanju pjevališta, kada je slučajno probijen crkveni pod, ali ona tada nije otvarana.
Na vanjskoj strani svetišta nalaze se dvije nadgrobne ploče obitelji Kregar koje datiraju u 1855. i 1856. g. Lokacija tih grobnica nije do danas potvrđena, ali, s obzirom na smještaj nadgrobnih ploča na vanjskoj strani svetišta, možemo slobodno pretpostaviti da su se nalazile u njihovoj neposrednoj blizini. Stanje očuvanosti groblja oko crkve potvrdit će tek buduća arheološka istraživanja, koja će nam, zasigurno, dati vremenski raspon njegove uporabe, a već je prije navedeno da su u neposrednoj blizini crkve otkriveni grobovi datirani u 11. stoljeće.

Pokretni inventar
U unutrašnjosti se nalazi inventar koji potječe pretežno iz druge polovine 18. st., a čine ga tri oltara, propovjedaonica, dok su orgulje mlađe i nastaju 1930. g. Glavni je oltar posvećen zaštitniku crkve sv. Martinu biskupu.  Glavni oltar sv. Martina biskupa dao je podići 1760. godine tadašnji župnik Lovro Horvat. U sjevernoj kapeli nalazi oltar Imena Isusova, a u južnoj oltar posvećen Mariji Celskoj. U obnovi crkve 1953. – 1956. g. renovirani su i svi predmeti u crkvi, odnosno oltari, ispovjedaonica, propovjedaonice, križni put i kor. Danas se propovjedaonica više ne nalazi u crkvi, nego je zbog lošega stanja premještena u župni dvor.
Za svaku crkvu je važan žrtvenik, mensa odnosno stol gdje se slavi sveta misa. U našoj crkvi nova mensa je od 2002. godine. 10. listopada 2002. godine varaždinski biskup mons. Marko Culej posvetio je mensu i ispred mense položio relikvije Sv. Marka Križevčanina. Mensa je napravljena od mramora, a pod oko mense od granita. Majstor koji je to napravio je Ljudevit Minđek iz Varaždina.

žrtveni stol - mensa

Za službu Božju veliku ulogu ima i ambon to je mjesto gdje se odvija Služba Riječi – čitanja, propovijed, molitva vjernika i oglasi. Taj ambon je također izrađen 2002. godine i 10. listopada blagoslovljen. Izradio ga je Ljudevit Minđek iz Varaždina.
Pored oltara se još nalazi krstionica također od mramora koju je izradio isto Ljudevit Minđek iz Varaždina i koja je blagoslovljena 10. listopada 2002.
Klupe su također novijeg datuma, napravljene se 2004. godine u poduzeću „Promming“ u Čakovcu.

Vanjština
Danas su sva vanjska pročelja crkve obnovljena. Obnova fasade je trajala 2013. – 2015., a 2012. godine je napravljena drenaža, ravnan je teren i postavljeni su tlakavci. U ranijim zahvatima crkvena je vanjština u potpunosti obnovljena 1939. g., kada je skinuta stara žbuka s crkve, te je ona nanovo ožbukana, a jednak je zahvat izveden i 1984./1985. g., samo što tada ipak nije skinuta sva žbuka s vanjskih pročelja, što se vidi po spoju stare i nove žbuke približno na sredini visine zidova. Fragment izvornoga, baroknog oblikovanja vanjskih pročelja očuvan je na tavanu crkve, a prema njemu možemo zaključiti da je ona bila obojena u bijelo, te da je samo donji dio krovnog vijenca imao dekoraciju u obliku plavičaste trake s bijelim pačetvorinama zaobljenih uglova. Zbog toga je i boja na obnovljenoj fasadi sada bijela i ispod krova ima plavičastu boju, osim na gotičkom dijelu nema.
Na vanjskim su se pročeljima prije obnove fasade vidjeli tragovi bušenja zidova i injektiranja stonosalom, koje je izvedeno 1987. g., kao pokušaj da se crkveni zidovi isuše od vlage. S istim ciljem tada su iskopani i odvodni kanali i položene su cijevi za odvodnju krovne vode, a ubrzo nakon toga izvedena je drenaža s drenažnim cijevima, dok su uz sve zidove crkve postavljene betonske ploče i navučen je sloj asfalta. Kako nije bilo nikakve očuvane dokumentacije o ovim zahvatima, a problem kapilarne vlage u zidovima izrazito je naglašen, trebalo je utvrditi stvarno stanje, pa je zbog toga tijekom 2010. g. skinuto nekoliko betonskih ploča. Utvrđeno je da je drenaža izvedena, ali da je preplitka u odnosu na kotu poda u crkvi, te da zapravo ne ispunjava svoju funkciju. Tada je obavljen i pregled sustava odvodnje krovnih oborinskih voda, za koji je utvrđeno da u potpunosti funkcionira, pa je samo očišćen. Problemu vlage pridonosi i sokl izveden u unutrašnjosti na pilastrima bočnih kapela, najvjerojatnije od betona ili nekoga sličnog materijala, koji ne propušta vlagu, te i njega treba što hitnije ukloniti. Sokl, doduše, sprječava probijanje vlage u unutrašnjost do visine do koje je izveden, ali se ona pojavljuje iznad njega, gdje uništava strukturu zida koji isoljava i pretvara se u prah. Stoga je 2015. godine sva ta cementa žbuka na unutrašnosti sokla maknuta i stavljena je nova vapnena žbuka.
Crkva je ranije bila okružena ogradom, odnosno cinktorom građenim od opeke, koji je danas u najvećoj mjeri srušen, a fragmentarno je očuvan na istočnom rubu parcele. Na njega se s južne strane, neposredno uz crkvu, nadovezivala tzv. kapelanska kuća izgrađena tijekom druge polovine 19. st. koja je srušena 1989. g. To je bila jednostavna prizemnica orijentacije I – Z, koja je imala pet prozora na uličnom pročelju. Iako je ona činila skladnu cjelinu s crkvom i cinktorom, njezinim je uklanjanjem formiran trg čime je crkva ≫oslobođena≪, odnosno otvorena prema naselju.

Podaci su većim dijelom uzeti iz Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske 33/34-2009/2010 autorice Marijane Korunek.