HRVATSKO SLOVENSKO HODOČAŠĆE U STIČNI

HRVATSKO – SLOVENSKO HODOČAŠĆE U STIČNI

“Zajedno živjeti Mariji poziv” bilo je geslo šestog po redu susreta hrvatskih i slovenskih katolika koji se ove godine održao u Stični u Sloveniji i to u znaku velike proslave 100. obljetnice ukazanja Majke Božje u Fatimi. Susret se u subotu 14. listopada održao u drevnoj cistercitskoj opatiji, u crkvi Majke Božje Žalosne, a započeo je duhovnim programom u 9.30 sati, koji su, zajedno sa slovenskim i hrvatskim vjernicima, animirali i gosti iz Fatime.

Od ranoga jutra vjernici su dolazili u crkvu Gospe žalosne koja se nalazi u kompleksu cistercitske opatije u Stični i molili. Na hrvatsko-slovenskom hodočašću okupilo se više od 4000 vjernika, a iz Varaždinske biskupije njih više od 1000. Varaždinsku biskupiju su, osim brojnih vjernika laika, predstavljali i svećenici predvođeni biskupom Josipom Mrzljakom te generalnim vikarom mons. Antunom Perčićem.

Među brojnim vjernicima bili su i vjernici iz naše župe SVETI MARTIN NA MURI.
Iz Hrvatske je ukupno na susretu bilo pet biskupa; uz spomenutog mons. Mrzljaka u slavlju su sudjelovali mons. Vjekoslav Huzjak, biskup Bjelovarsko-križevačke biskupije, zatim pomoćni biskupi zagrebački mons. Mijo Gorski i mons. Ivan Šaško, te mons. Zdenko Križić, biskup Gospićko-senjske biskupije.

Bilo je dirljivo vidjeti kako se izmjenjuju hrvatski i slovenski jezik pred kipom Gospe Fatimske koja se ovoga dana nalazi u središtu spomenute crkve, jer ovim slavljem i ovim hodočašćem Slovenija završava obilježavanje 100 godina fatimskih ukazanja te je ovo na neki način i slovenska nacionalna proslava. Molitvom i pjesmom pred Majkom na dva jezika, a pritom se savršeno razumjeti – hodočasnici su dokazali da su jedno.

Na hodočašće je stiglo više od 40 autobusa hodočasnika iz Hrvatske i još toliko iz Slovenije, mnogi su došli i privatnim prijevozom, automobilima, tako da se u Stični okupio stvarno lijepi broj hodočasnika. Pokazali su da ne postoje nikakvi mali interesi koji bi dva naroda mogli zavaditi ili dijeliti, nego da su u svim svojim osobnim, obiteljskim i egzistencijalnim nevoljama jedno pod Majčinim plaštem. Pjevali su joj na hrvatskom i slovenskom, molili Njezina Sina i to je cilj ovoga hodočašća.

U pretprogramu je hrvatskim hodočasnicima dobrodošlicu poželio mons. Stanislav Lipovšek, celjski biskup i predsjednik Pripravnog odbora ove zajedničke proslave punim glasom pjevajući hrvatsku himnu Nebeskoj Majci Rajska Djevo.

Gospine poruke iz Fatime odjekivale su pretprogramom u Stični, ali i župama u Sloveniji. Naime, proteklih šest mjeseci Slovenci su imali intenzivan program koji je vodio prema ovom hodočašću i vrhuncu slavlja u Stični. Kip Gospe fatimske hodočastio je po slovenskim župama gdje su se vjernici rado okupljali na molitvu, da bi ovoga dana mnogi vjernici bili zajedno s njom i pred njom ponizni, zahvalni i u nadi, slušajući njezinoga Sina.

Posebni gosti iz Fatime

U Stičnu su, 13. listopada, stigli i predstavnici iz Fatime koji su donijeli kip Gospe Fatimske koji je pak čitavu noć bio izložen na štovanje uz koji se molilo.

Svečano misno slavlje u 11 sati predslavio je mons. Stanislav Zore, ljubljanski nadbiskup, u zajedništvu s prisutnim slovenskim i hrvatskim biskupima i svećenicima. Na početku, pozdravnu riječ svima prisutnima najprije je uputio domaćin, prior cistercitske opatije, p. Maksimilijan File. Podsjetio je kako je Stična već više od 880 godina susretište ljudi, naroda, ideja, kultura…ona je sjecišna točka ljudi s Bogom, a ovoga dana postala je sjecište dvaju naroda koji crpe iz istih korijena i nastoje se boriti za iste vrednote.
U ovom času je Stična ponovno postala sjecišna točka naših srdaca u susretu s Bogom – naglasio je prior p. Maksimilijan File

Na početku mons. Zore napomenuo je, da bi se mogla ostvariti poruka susreta u Stični, potrebno je zamoliti Gospodina da nam oprosti naše grijehe kako bi na taj način ostvarili poruku iz Fatime: da molimo za grješnike, činimo pokoru. No najprije je potrebno moliti za sebe same, jer smo svi mi grješnici. Moliti Boga za oprost kako bi ga mogli susresti u ovoj svečanoj euharistiji, ali i u zajedničkom međusobnom susretu na kojem su se okupili.

“Bez Boga postajemo sebični!”

Ljubljanski nadbiskup Stanislav Zore u homiliji okupljenom mnoštvu kazao je kako smo se sabrali na hodočašću dviju sestrinskih Crkava, gdje ćemo pod zaštitom majke Božje proslaviti Njezinu 100. obljetnicu ukazanja u Fatimi. Mons. Zore je podsjetio na događaje koji su se zbili u Portugalu 1917. godine, kada se Marija ukazala trojici djece.

 Sve se to odvijalo u trenucima kada je po svijetu bjesnio Prvi svjetski rat koji je iza sebe ostavio 37 milijuna mrtvih, ranjenih i nestalih. To se događalo kada su se boljševici u Rusiji pripremali na revoluciju koja je u idućim desetljećima prouzročila ukupno 94 milijuna žrtvi. Sva diplomacija, svi sporazumi i dogovori, nisu postigli ništa. Nisu uspjeli spriječiti zlo. Sjećanje na te krv i suze nisu zaboravljeni, a čitamo i slušamo iz dana u dan, s kakvom lakoćom ljudi danas pokazuju svoju moć, kako ne štede na prijetnjama i kako se čuje zveckanje oružja. Svi se mi jako dobro sjećamo rata i početka 90-ih godina u bivšoj Jugoslaviji. Koliko je to bilo straha, patnje i smrti!? Jedan od političara iz toga vremena kazao je ne tako davno da radi svega što su prošli narodi na ovim prostorima, ljudi ni ne pomišljaju na neki oblik ratovanja. Danas, kaže, nije više siguran u to. Sposobni smo započeti novi rat. Draga braćo i sestre, radi toga je fatimska poruka tako aktualna. Moramo je čuti i slijediti. Ako zaboravimo na Boga, na stravičan način doživjet ćemo izbacivanje iz Raja. Kako je prvi grijeh Adame i Eve okrenuo jednoga protiv drugoga, tako smo se i mi danas u stanju posvađati među sobom. Ako ne slijedimo Boga i Njegovim djelima, zaboravljamo da On uvijek brine o nama i daje nam dovoljno onoga što nam treba za život. I taj zaborav znači da počinjemo doživljavati ugroženost. U drugome vidimo prijetnju da ćemo zbog njega mi imati manje. Bez Boga postajemo sebični s vječnim strahom da imamo premalo. Zaboravljamo živjeti i “biti” – poručio je mons. Zore. 

“Moramo djelovati kao apostoli”

Bog ispunjava svoje obećanje. U Isusu Kristu i Njegovu utjelovljenju, naš Bog je postao Emmanuel, “Bog s nama”, koji nam iznova pokazuje da Njegova ljubav ne poznaje granice, nastavio je ljubljanski nadbiskup.

Fatima i njezini događaji također su jedan od znakova Božjeg boravka među svojim ljudima. U najgore vrijeme iskušenja Bog šalje Isusovu majku i majku Crkve, da bi nas ohrabrio i osvijestio o svojoj blizini i da bi iz Njegove blizine mi također bili blizu jedan drugome, da bi bili blizu onima koji trpe te grešnicima i onima kojima je potrebno obraćenje. Prepoznavši da Bog uvijek nadilazi udaljenost između sebe i čovjeka, moramo i mi nadilaziti udaljenosti između čovjeka i čovjeka, između naroda i naroda, između mene i mojih bližnjih. Osobito je važno da danas tu udaljenost prevaljujemo u svjetlu Božje blizine, u euharistiji, u Njegovoj riječi i zahvalnosti za divna djela koja je dao čovječanstvu dao po Mariji. Da bismo ustrajali u odluci da ćemo nadići te udaljenosti, moramo i mi djelovati kao što su apostoli djelovali. Kad je Isus otišao od njih u nebo i nije više bio nazočan među njima kao ranije, snagu i nadu morali su crpiti na drugi način. Okupili su se u gornjim sobama i jednodušno ustrajali u molitvi sa ženama i Njegovom majkom Marijom. Uporna zajednička molitva oblikuje nas u zajednicu Božje djece. Molitva nas oblikuje u zajednicu nade u kojoj Otac nađe prostora za ispunjenje obećanja danih po Sinu. Zajednička molitva nas priprema za otkrivenje Duha Svetoga, Gospodina, koji nas oživljuje i podučava o svemu svega što je sam Isus rekao – poručio je, između ostaloga, nadbiskup Stanislav Zore.

Mons. Mrzljak: “Mi imamo najjače oružje – krunicu”

Homiliju na hrvatskom jeziku izrekao je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, predsjednik hrvatskog Odbora za organizaciju ovog susreta. Priznao je, kako je, kada su započeli s organizacijom ovoga hodočašća, postojao određeni strah da iz Hrvatske neće biti puno hodočasnika, očekivalo se najviše njih 200. Pa ipak, došlo ih je više od dvije tisuće.

– To nije naše djelo! Tu je nastupila Ona – Marija iz Fatime! Ona je načinila današnji skup. Ona koja se prije sto godina ukazala u Fatimi i koja je pozvala ljude na obraćenje, na molitvu na pokoru: Njezino je to djelo i zato joj danas na poseban način zahvalimo za ovaj prekrasni susret koji se dogodio po tako lijepom vremenu da možemo biti zajedno da možemo čuti poruku iz Fatime. Ta poruka, iako se dogodila prije sto godina, nije zastarjela nego je i danas važna. Fatimska ukazanja dogodila su se za vrijeme 1. svjetskog rata – velikog zla koje se dogodilo čovjeku i čovječanstvu. Tada Marija daje rješenje što činiti kako bismo se riješili zla. Danas, sto godina kasnije, je li svijet bolji? Nismo li i danas u strepnji pred novim ratovima? Zar papa Franjo upravo ne govori kako u svijetu traje taj 3. svjetski rat? Ljudi si uvijek postavljaju to pitanje ‘Kako spriječiti zlo, kako spriječiti rat? Postoji li neko oružje? S druge strane, svjedoci smo kako se države i narodi natječu oko toga tko ima najbolje naoružanje, najviše oružja. Misle da se oružjem mogu spriječiti neki novi sukobi među narodima. Onda mi možemo kazati ‘ljudi dragi, mi imamo najjače oružje – to je krunica, to je najjače oružje na svijetu!’ To je oružje koje može uništiti svako zlo. Može uništiti mržnju i širiti ljubav. I to je tako jasna i velika poruka Marije iz Fatime, Marije koja i nama danas govori i zato smo danas ovdje, jer želimo čuti taj glas. Želimo mi sami sebi nekako posvjedočiti da je to jako važno oružje koje može suzbiti zlo u čovjeku, u obitelji, u narodu i u Hrvatskoj i u Sloveniji. To je to jako oružje koje želimo na neki način promovirati, pokazati i želimo posvjedočiti. Mi želimo živjeti u miru i prijateljstvu i zato mi je drago da danas mogu kazati kako smo mi i Hrvati i Slovenci susjedi i kako smo stoljećima uvijek živjeli u dobrosusjedskim odnosima kako smo se međusobno posjećivali u našim svetištima, posebno u Marijinim svetištima: Mariji Bistrici, Brezju, na Ptujskoj Gori i na Trsatu. To su ta mjesta koja okupljaju, gdje se ne pozna zapravo tko je koje narodnosti nego se prepoznajemo po tome kako i na koji način stanemo pred taj kip Blažene Djevice Marije i koliko ona nama danas govori. Zato braćo i sestre želim da ovo bude jedan glasni govor nas koji smo ovdje! Da slušamo poruku iz Fatime koja danas nije ništa manje aktualna nego i prije 100 godina. Ali dakako da mi molimo Njezin zagovor, molimo Njezinu pomoći i molimo da budemo otvoreni slušanju toga Marijinog poziva u našem svagdanjem životu – poručio je okupljenim hodočasnicima varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Darovna procesija u narodnim nošnjama

Nakon homilija koje su uputili mons. Zore i mons. Mrzljak dva susjedna naroda posvetili su se Gospi posvetnom molitvom hrvatskih i slovenskih vjernika koju su molili svi prisutni, svaki narod na svojem jeziku. U darovnoj procesiji sudjelovali su slovenski i hrvatski vjernici u narodnim nošnjama. Hrvati su prinijeli košaru s plodovima zemlje ukrašenu licitarskim srcima sa simbolom Marije Bistrice gdje su započela ova zajednička hodočašća. Zatim kip Majke Božje Bistričke te zavjetnu svijeću o Godini sv. Josipa u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Slovenci su pak prinijeli kip Gospe Fatimske u kapelici te košaru s proizvodima cistercitske opatije u Stični gdje se održava ovo slavlje.

U molitvu Očenaš uveo je Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić rekavši da kao kršćani nismo pozvani samo da tu molitvu naučimo napamet i recitiramo, nego da ju iskreno molimo i iznad svega živimo.

– Jer, u ovoj molitvi Očenaša, sve ono što mi od Boga molimo jest ono isto što Bog moli nas. U jednoj molbenici Očenaša to je izričito istaknuto: ‘otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim‘. Ovaj kako i mi… zapravo ide u svaku drugu molbenicu koja se nalazi u Očenašu. Kad molimo Sveti se Ime Tvoje, to je poziv i nama da posvećujemo ime Božje. Ako netko moli Očenaš, a onda živi tako da postaje sablazan drugima: psuje, živi nemoralno, on svojim životom pogrđuje Božje Ime, a ne posvećuje ga. Kakvu onda snagu može imati takva molitva? Jednako tako, što znači za nekoga moliti budi volja Tvoja, a onda u životu činiti sve što mu se prohtije, ne pitajuć se nikada što bi bila volja Božja u određenim životnim situacijama. Koju vrijednost onda može imati takva molitva? Kada molimo Kruh naš svagdašnji daj nam danas, a onda u životu nismo spremni ništa podijeliti sa siromašnim i potrebitim, kakvu težinu može imati ovakva molitva pred Bogom. I tako sa svakom drugom molbenicom Očenaša. Kada je veliki raskorak između onoga što molimo i onoga što živimo, onda naša molitva nije istinita, nije prava i to uvjetuje Božje uslišanje. Stoga, dok molimo ovu Isusovu molitvu, i Isus moli nas da se više potrudimo živjeti ono što molimo, a onda će i molitva za nas postati izvorom neizmjernih životnih snaga – rekao je biskup Križić.

Duh poruke o molitvi i miru

Na kraju misnog slavlja prisutnima su se još jednom obratili mons. Zore i mons. Mrzljak zahvalivši svima koji su ovoga dana hodočastili u Stičnu. Varaždinski je biskup vjernicima otkrio i jednu malu tajnu. Naime, kazao je kako već razmišljaju o idućem hrvatsko-slovenskom susretu katolika, a kao moguće mjesto spominju se Krašić i Zagreb i to nakon što bi “blaženi Alojzije Stepinac bio proglašen svetim”, nakon čega je uslijedio ogroman pljesak odobrenja okupljenih. Uslijedila je procesija s Gospinim kipom oko crkve i cistercitskog samostana. Za vrijeme procesije pjevale su se litanije Majci Božjoj.

Euharistijsko slavlje svojim pjevanjem uveličao je zbor sastavljen od pjevača iz slovenskih župa Stična, Višnja Gora, Krka i Šentvid (Ljubljana).

Želja je da ovo zajedničko hodočašće dvaju susjednih i prijateljskih naroda pridonese mirnom rješavanju poteškoća i nesuglasja, u duhu poruka o molitvi i miru koje je Majka Božja donijela cijelom svijetu, a posebno vjernicima tijekom ukazanja u Fatimi.

izvor:http://www.biskupija-varazdinska.hr/vijesti/vise-od-4000-vjernika-zivjelo-marijin-poziv-na-hrvatsko-slovenskom-hodocascu-u-sticni/26522