Župa svetog Martina biskupa na čelu sa župnikom vlč. Ivanom Hercegom organizirala je druge korizmene nedjelje 28. veljače pobožnost križnog puta na otvorenom po cijeloj župi Sveti Martin na Muri u gornjem Međimurju.

Ovogodišnjem već devetom po redu križnom putu pridružili su se brojni vjernici kako bi razmišljali o Muci svog Spasitelja, molili, pjevali i družili se u zajedništvu. Na nekim postajama o Isusovoj Muci promišljalo je i do tisuću vjernika, od onih najmlađih u pratnji roditelja, preko cijelih obitelji do najstarijih od 85 godina starosti. Tijekom križnog puta, dugačkog 22 kilometara, mnogi su Šimuni Cirenci pomagali Isusu nositi križ.

Križni put predmolili su ovogodišnji krizmanici, koji su samo tjedan dana ranije završili tečaj Kursilja u svojoj župi. Scenski i kostimirani prikaz križnog puta upriličili su župljani uz pomoć Hrvatske kulturno-umjetničke udruge Sveti Martin. U samu organizaciju križnog puta bile su uključene mnoge crkvene i civilne udruge koje djeluju na području župe. Time se želi pokazati potreba zajedništva u kojem smo dužni jedni drugima pomagati, također nositi i križ. Financijski je križni put podržala Općina Sveti Martin na Muri.

Križni put započeo je uvodnom molitvom u 9.30 sati u župnoj crkvi sv. Martina, a zaključen je večernjom misom u župnoj crkvi koju je predvodio domaći župnik. Kroz osam sati križni put prošao je cijelom župom, pa se tako molilo kod kapelice u Vrhovljanu, pila u Žabniku, pila u Marofu, crkve sv. Ane u Hlapičini, pila u Gradiščaku, kapele sv. Margarete u Kapelščaku, novog pila kod obitelji Srpak u Gornjem Koncovčaku, kapelice sv. Alojzija Gonzage u Grkaveščaku, kapelice kod obitelji Perhoč u Jurovčaku, kapelice u Čestijancu, pila u Lapšini, pila u Jurovcu, te pila u Brezovcu.

Prolazeći kroz sva mjesta župe Sveti Martin na Muri željelo se pokazati kako je zapravo svaki čovjek potreban Božje milosti. Također da je Isus Krist nosio križ za svakoga čovjeka, te da je uskrsnuo za sve ljude.

U župi Sv. Martin na Muri za ovogodišnje krizmanike održan je od 18. do 21. veljače Mali tečaj kršćanstva – Kursiljo.

Okupljeni u vjeri, zajedno sa svojim suradnicima, Božicom, Brankom, Elizabetom, Mirjanom, Vericom, Anikom, Marijom, Matijom, Martinom, Gabrijelom, Marijom, obitelji Klemenčić i rektorom Zdravkom, četrdeset i četvero mladih kroz molitvu, katehetske teme, svjedočanstva i igru nastojalo je što više osjetiti radost življenja vjere i zajedništva.

Kroz iskustva suradnika pokušalo se mladima približiti konkretnost kršćanske vjere u svakodnevici, ali isto tako pružiti im novi i ponešto drugačiji pogled na stvarnost sakramenata, posebno sakramenta sv. potvrde koji će ove godine proslaviti, kao i euharistije kao izvora i vrhunca kršćanskog života.

Domaći župnik, vlč. Ivan Herceg, kao i vlč. Ivan Rak, župni vikar iz Varaždina, svojim svećeničkim svjedočanstvom progovorili su im o glavnim istinama vjere, koja se uči, živi i slavi u konkretnoj kršćanskoj zajednici, poput njihove obiteljske i župne.Nakon izlaganja tema i svjedočanstava mladi su okupljeni u manje grupe posvetili svoje vrijeme međusobnom razgovoru, iznošenju vlastitih iskustava, kao i pronalaženju zajedničkih odgovora u vjeri. Brojnim igrama osjetili su radost zajedništva, ali i neophodnu upućenost onih koji se nazivaju Kristovim imenom jednih na druge.

Vrhunac ovih susreta bila je sveta misa u župnoj crkvi u subotu 20. veljače, koju je uz sudjelovanje mladih u pjesmi i molitvama predvodio župnik Herceg.

Na misi su uz krizmanike sudjelovali i njihovi roditelji, a prethodilo joj je pokorničko bogoslužje i razmatranje u crkvi uz priliku za sakrament pomirenja.Maleni tečaj radosnog kršćanstva – Kursiljo u župi Sv. Martin na Muri završen je pobožnošću križnog puta i svetim misnim slavljem cijele župne zajednice, u nedjelju 21. veljače. Mlade je posebno razveselilo završno okupljanje nakon svete mise na objedu u idili seoskog turizma obitelji Goričanec. Dobrotom župljana i župnika župe tijekom ovih susreta nije nedostajalo i tjelesne okrjepe za sve sudionike.

U Grkaveščaku 10. veljače proslavljen blagdan bl. Alojzija Stepinca. Bl. Alojzije je suzaštitnik te kapelice. Unatoče prohladnom i snježnom vremenu okupio se lijepi broj vjernika koji su molili zagovor bl. Alojzija Stepinca. Misu je služio domači župnik. Ove godine navršilo se 50 godina od smrti zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala, bl. Alojzija Stepinca. U Krašiću je, u srijedu 10. veljače 1960., točno u 14 sati i 15 minuta Kardinal predao dušu Bogu tiho šapćući: “Fiat voluntas tua” - “Budi volja tvoja”. Tadašnje komunističke vlasti su čuvale sve prilaze u selo, strogo kontrolirajući tko dolazi, a tko odlazi. I sam pokop pokojnoga kardinala zamalo se dogodio u krašićkoj župnoj crkvi Presvetoga Trojstva, gdje je župnik sa suradnicima već počeo uređivati grobnicu.

Povijest se ponavlja i dokazuje kako silnici postaju najslabiji pred mrtvacem te za mrtve priređuju najjača osiguranja i straže. Neobjašnjivo je kako je i ova straža pala te su tijelo kardinala Stepinca ipak prevezli u Zagreb, gdje je u zagrebačkoj prvostolnici na dostojanstven i veoma svečan način pokopano. Uslijedilo je vrijeme nakon Stepinca, vrijeme nesigurnosti, ali vrijeme čvrste vjere što ju je on sam posvjedočio i ostavio u zalog. Tko je bio Stepinac, vjernici su dobro znali: pastir, žrtva, svjedok vjere!

U Generalnoj audijenciji, 14. rujna 1994. godine, papa Ivan Pavao II. za Stepinca je rekao: “Najveći lik Crkve u Hrvata u tim teškim desetljećima trpljenja bijaše kardinal i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, koji je neustrašivom hrabrošću posvjedočio pripadnost Evanđelju i vjernost Apostolskoj Stolici. Ali ne bijaše on sam. S njime su mnogi pastiri dijelili trpljenje hrvatskog naroda, sve do naših dana, hraneći u svojim vjernicima žar vjere i nade.”

U mnogim mjestima 22. siječnja proslavljen je blagdan sv. Vinka đakona tako i u Grkaveščaku - župa Sv. Martin na Muri. Kapelica u Grkaveščaku izgrađena je 2000. godine, a od 2002. godine redovito se na blagdan sv. Vinka đakona slave svete mise. Misu je služio domači župnik. Sve prisutne pozvao je na nasljedovanje sv. Vinka đakona koji je svoju vjeru svjedočio i mučenićkom smrću. Vinko ili Vincent od Zaragoze je svetac, pogubljen u Valenciji 304. godine, a ne zna se zašto je točno postao zaštitnikom vinogradara i loze. Festival Svetog Vinka već se odavno svake godine održava u selima Burgundije. Eduard Baladur kao francuski ministar financija i redovni posjetilac tog festivala, svojedobno promoviran i u vinskog viteza, rado kaže da duhovna inspiracija vezana uz vino tu dolazi od Molierea i Rabelaisa.

Sveti Vinko nije pristuan na vinskom festivalu od samog njegovog početka. Manifestacija je osnovana najprije s ciljem da se šire propagira burgundijsko vino i da mu se pospješi prodaja. Otkako je Sveti Vinko ušao “u igru”, statua toga sveca kao zaštitnika vinogradara u vinogradarskoj Burgundiji po tradiciji se predavala svake godine jednoj obitelji da joj štiti vinograd. Dotična obitelj imala je obavezu da na dan Sv. Vinka pripremi gozbu za seljane i tada bi klala svoje svinje. Od 1938. običaj se mijenja: ne više jedna obitelj, nego cijelo selo postaje domaćin slavlju.

Nakon misnog slavlja uslijedio je blagoslov župnog vinograda!

U nedjelju 24. siječnja u organizaciji HKUU-e, također povodom blagdana Sv. Vinka đakona organizirano je pješačenje od Trga Sv. Martina u Sv. Martinu na Muri do župnog vinograda na “Vencu” u Gradiščaku. Okupilo se više stotina ljudi koji su pokazali svoju privrženost goricama, ali također i potrebu da je dobro zazivati zagovor Sv. Vinka kako bi nam svi poslovi bili blagoslovljeni, a urod obilan svima na korist, zadovoljstvo, a prije svega da bi svako druženje bilo popračeno radošću uz dobru čašicu vina. Da bi atmosfera bila dobra pobrinuli su se članovi KUD-a iz Žiškovca, meštar rezanja vinograda Valent Sakač uz veliki angažman svih članova HKUU-e Sv. Martin na čelu sa predsjednikom Draženom Crnčecom.